subota, 22. kolovoza 2009.

Krušna peć

Klajo je na jednom od postova objavio sliku komina, a ja sad stavljam sliku krušne peći. Posjetivši strica i strinu u Velikoj Pisanici zapela mi za oko (a kako i nebi kad je velika) krušna peć.
U tom momentu sam poželjela i ja ovjekovječiti nešto kaj već lagano izumire.Tolike pekare izbacile su iz upotrebe komine i krušne peći. Svakako je lakše otić i kupit kruh kakav ti se poželi nego posijat žito, požnjeti ga, osušit i samljet u brašno i tek onda krenut u postupak pripreme kruha; zamijesiti, pa pričekat da se digne te ponovno zamijesiti, pa opet dizanje i na kraju ga stavit peći. Sve to nekako dugo traje, a i u gradskim sredinama nema mogućnosti za tradicionalnu izradu kruha. Vjerujem da neki od nas, u gradovima, i danas peku kruh, ali to je u šparetima na drva, plinskim ili električnim pečnicama. Ja sam imala tu sreću da sam probala sve, baš sve kruheke i niti jedan se ne može mjerit sa onim iz komina ili krušne peći. Ali moram i priznati da rijetko, jako rijetko zamjesim kruh.

Posted by Picasa
Objavi komentar